Autolik iz Pitane

Autolik iz Pitane (grčki: Αυτόλυκος ο Πιταναίος, latinski: Autolycus; oko 360. pne. - 290. pne.), bio je grčki astronom, matematičar i geograf.

De sphaera quae movetur liber, 1587

Život i delo uredi

Autolik je rođen u Pitani u zapadnoj Anatoliji. O njegovom privatnom životu se ništa ne zna, mada je bio savremenik Aristotela, a njegova dela su izgleda dovršena u Atini u periodu 335-300. pne.. Euklid pominje neka Autolikova dela, takođe se zna da je podučavao Arkesilaja. Autolikova sačuvana dela obuhvataju knjigu o sferama naslovljenu O pokretnim sferama i još jednu O izlascima i zalascima nebeskih tela. Autolikova dela je preveo Maurolik u 16. veku.

Veruje se da je O pokretnoj sferi najstariji matematički traktat iz stare Grčke koji je u potpunosti sačuvan.[1] Sva grčka matematička dela pre Autolikovih Sfera su preuzeta iz kasnijih sažetaka, komentara ili opisa dela. [1] Delo je verovatno sačuvano zato što je bilo deo često korišćene kolekcije zvane "Mala Astronomija".[2] Autolik je u svojoj Sferi proučavao karakteristike i pokrete sfere. Delo je jednostavno i ne sasvim originalno, jer se sastoji samo od elementarnih teorema o sferama koje bi bile potrebne za astronome, ali teoreme su jasno iznesene i dokazane.[2] Time njegov značaj leži u tome što ukazuje da je u Autolikovo doba postojala ustanovljena tradicija udžbenika geometrije, koja se danas smatra tipičnom za klasičnu grčku geometriju.[2] Iskazi teorema su jasni, pored dokaza je dat crtež konstrukcije i dat je zaključak. Pored toga, mogu se naći indikacije koje su teoreme bile poznate u njegovo doba (oko 320. pne.).[2] Dve stotine godina kasnije, Teodosije Bitinski je napisao Sferike, knjigu za koju se smatra da ima zajedničko poreklo s Pokretnom sferom u nekom predEuklidskom udžbeniku, koji je možda napisao Eudoks.

U astronomiji, Autolik je u svom traktatu u dve knjige O Izlascima i Zalascima proučavao odnos između izlaska i zalaska nebeskih tela. Druga knjiga je zapravo proširenje prve i većeg je kvaliteta. Napisao je: "svaka zvezda koja izlazi i zalazi, uvek izlazi i zalazi na istoj tački horizonta". Autolik je dosta zavisio od Eudoksove astronomije, bio je veliki pristalica Eudoksove teorije homocentričnih sfera.

Po njemu je nazvan krater na Mesecu.

Izvori uredi

  1. 1,0 1,1 Boyer (1991). „The age of Plato and Aristotle”. str. 97. »Nekoliko godina nakon Dinostrata i Menehma, živeo je jedan matematičar koji se ističe po tome što je napisao najstariji sačuvani grčki matematički traktat. Prilično celovito smo opisali rad ranijih helenskih matematičara, ali mora se imati u vidu da su ti opisi zasnovani ne na originalnom radu, već na kasnijim sažecima, komentarima ili opisima. Povremeno bi neki komentator izgleda prepisivao iz originalnog dela, dostupnog u to vreme, kao kad Simplicije u šestom veku naše ere opisuje Hipokratovu kvadraturu linija. Ali tek kada dođemo do Autolika iz Pitane, Aristotelovog savremenika, nalazimo grčkog autora čije je jedno delo sačuvano.« 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Boyer (1991). „The age of Plato and Aristotle”. str. 97–98. »Jedan razlog za očuvanje malog traktata, "O Pokretnoj Sferi", je to što je činila deo zbirke, poznate kao "Mala Astronomija", koju su dosta koristili stari astronomi. "O Pokretnoj Sferi" nije naročito duboko a verovatno ni originalno delo, jer ono uključuje malo sem osnovnih teorema o geometriji sfere koje bi bile potrebne u astronomiji. Njegov glavni značaj leži u činjenici da ono ukazuje da je grčka geometrija očigledno dostigla oblik koji smatramo tipičnim za klasično doba. Teoreme su jasno iznesene i dokazane. Pored toga, autor koristi bez dokaza ili ukazivanja izvora druge teoreme koje smatra opšte poznatim; zato zaključujemo da je u Grčkoj njegovih dana, oko 320. pne., utemeljena tradicija udžbenika geometrije.« 

Izvori uredi

Vanjske veze uredi

(na engleskom:)