Aulos (grčki: αὐλός, latinski: tibia, nalik fruli) jeste duvački instrument starih Grka, koji je orijentalnog porekla, najverovatnije iz Frigije. Aulos je nalik današnjem klarinetu ili oboi. U Grčkoj je postojalo nekoliko vrsta jednostrukih i dvostrukih aulosa na kojima su se mogli izvesti glavni tonaliteti. Aulos je bio omiljeni instrument satira.

Svirač aulosa

Aulos se sastojao od cevi (koje su na kraju otvorene) sa rupicama. Na gornjem kraju aulos je imao dvostruki jezičak. Aulos je izrađivan od trske, šimšira, obične ili slonove kosti, ali nikada od metala. Klasični aulos se zapravo sastojao od dve potpuno odvojene cevi iste ili različite dužine (diaulos = dvostruki aulos), koje je svirač istovremeno držao u ustima. Verovatno je istovremeno sviranje na dvostrukom aulosu proizvodilo nekakvu vrstu heterofonije. Na desnom, dubljem aulosu, izvodila se melodija, a na levom, višem, pratnja. Broj rupica na aulosu nije bio stalan. Vremenom se taj broj povećavao: od četiri, na dvanaest, pa petnaest rupica.

Izvori uredi

  • Josip Andreis, Historija muzike, (1966.).

Vanjske veze uredi