Atal I (grčki: Ἄτταλος), poznat po nadimkom Soter (grčki: Σωτὴρ, "Spasitelj"; 269. pne. – 197. pne.)[1] ke bio vladar, a kasnije i kralj Pergama, od 241 pne. do 197. pne. Bio je rođak i usvojeni sin prethodnog vladara Eumena I,[2] odnosno prvi član Atalidske dinastije koji se proglasio kraljem (238. pne.)[3] Bio je sin Atala i Antiohide, seleukidske sirijske princeze.

Bista Atala I, cca. 200 BC
(Pergamski muzej, Berlin)

Atal je poznat po tome što je izvojevao veliku pobjedu nad Galaćanima - keltskim plemenima koja su se bila iz Trakije naselila u Maloj Aziji, te pljačkala, pustošila i ucjenjivala maloazijske države i polise. Pobjeda, koja je inspirirala znamenitu statuu Gal na samrti, Atalu je dala nadimak "Soter" (spasitelj). Atal je kasnije postao poznat i kao vjeran i efikasan saveznik Rimljana te po ulozi koju je igrao u prvom i drugom makedonskom ratu boreći se protiv Filipa V. Vodio je brojne pomorske operacije protiv makedonskih ciljeva na Egeju, anektiravši Pergamu otoke Eginu u prvom i Andros u drugom makedonskom ratu.

Umro je godine 197. pne. nedugo prije završetka drugog makedonskog rata, u dobi od 72 godine, nekoliko mjeseci nakon što je doživio moždani udar obraćajući se beotijskom ratnom vijeću. Imao je sretan porodični život sa suprugom i četiri sina. Naslijedio ga je sin Eumen II.

Izvori uredi

  1. Hansen, p. 26. Livy, 33.21–22, says that Attalus died in the consulship of Cornelius and Minucius (197 BC) at the age of 72, having reigned 44 years. Polybius, 18.41, also says that he lived 72 and reigned 44 years. Strabo, 13.4.2, says that he reigned 43 years.
  2. Strabo, 13.4.2, says that he was the cousin of Eumenes. Pausanias, 1.8.1, probably following Strabo, says the same. But modern writers have concluded that Strabo had skipped a generation; see Hansen, p. 26.
  3. Strabo, 13.4.2; Polybius, 18.41; Hansen, p. 28; Austin, p. 396; Kosmetatou, p. 161.
Prethodi:
Eumen I
Atalidski vladar
Slijedi:
Eumen II