Arnulf od Montgomeryja

Arnulf od Montgomeryja (francuski: Arnoul de Montgommery; engleski: Arnulf of Montgomery; o. 1068–1118/1122) bio je anglo-normanski feudalni magnat. Bio je sin Rogera de Montgomeriea i Mabel de Bellême. Godine 1093. je sudjelovao u invaziji Južnog Walesa, a 1094. ga je engleski kralj William Rufus proglasio earlom Pembrokea. Međutim, godine 1101. se pridružio baronima koji su pokušali svrgnuti Rufusovog brata i nasljednika Henryja I. Zbog toga je prognan iz Engleske i oduzeti mu svi posjedi. Utočište je našao u Irskoj, gdje je već ranije njegov izaslanik Gerald de Windsor ugovorio brak sa Lafracoth, kćeri irskog kralja Muirchertach Ua Briaina. Suradnja s irskim kraljem je, međutim, propala nedugo nakon smrti norveškog kralja Magnusa Bosonog, nakon čega se Arnulf povukao na Kontinet. O njegovom daljem životu postoje oskudni podaci; spominje se da je 1114. bio u sviti grofa Fulka V od Anjoua.

Literatura

• Sean Duffy, "Medieval Ireland, pp.49-51, 2000.
• Victoria Chandler, "The Last of the Montgomerys: Roger the Poitevin and Arnulf", Historical Research, 62 (1989) 1-14
• Kathleen Thompson, "The Norman Aristocracy before 1066:the Example of the Montgomerys", Historical Research, October 1987.