Arheološko nalazište u Vinici

Arheološko nalazište u Vinici pod nazivom Stražni dol nalazi se u blizini utvrđen srednjevjekovne tvrđave na brijegu Šlemine iznad Vinice, južno od Črnomlja, na lijevoj obali rijeke Kupe, u Beloj krajini, Slovenija.

Nalazi

Godine 1906. i 1907. barunica Meklenburg iskopala je 323 groba na nekropoli koja je pripisana Japodima. To je najveće japodsko nalazište u Sloveniji. Materijal iz Vinice dio je tzv. Meklenburške kolekcije koja se nalazi u Peabody Museum, Harvard, Masačutes, SAD.

Materijal iz Vinice razlikuje se od materijala ostalih grupa u Sloveniji. Igle kojima je glava povijena u oblik pastirskoga štapa („Pastirske palice“) , pincete, razni privjesci – sve to pripada srednjelatenskome materijalu. Međutim, tipičan srednjelatenski materijal poput opreme keltskog ratnika, mača s verigom, šupljih narukvica i sl. ovdje nije prisutan. Importa u Vinici gotovo da nema, a prisutna je lokalna proizvodnja za lokalni ukus. Izostaje oružje kao grobni prilog. Keramike ima malo.

Vinica je poznata po velikom broju konjskih protoma na pektoralima. Pronađeno ih je 33 ili 37 komada. Ovako veliki broj nastao je u nekoj radionici (ili radionicama) na širem prostoru Vinice, odakle su kao gotovi proizvodi, dospjeli na cijelo japodsko područje, Kvarner i sjevernu Italiju. Konjske glave su livene, uvijek u paru, okrenute antitetski, većinom s poluotvorenom gubicom i načuljenim ušima. Kod nekih primjeraka udubljenjem ili tačkom označeno je oko, a na većini protoma na povijenom vratu urezima je obilježena griva. Glave su postavljene na gornjim uglovima trapezoidnih pločica s nizom sitnih otvora za privjeske duž donje ivice.

Podatke o Vinici te o cjelokupnom srednjelatenskom periodu u Sloveniji sistematizirao je 1966. godine arheolog Stane Gabrovec. Prema arheološkom materijalu izdvojio je 3 horizonta:

• mokronoški horizont – klasični predstavnik latena u Sloveniji;
• vinički horizont – prema Vinici, najvećem japodskom nalazištu u Sloveniji;
• idrijski horizont – prema Idriji ob Bači, glavnom latenskom nalazištu slovenske Primorske.

Gabrovec vinički horizont datira u Ha D2-3, što gotovo odgovara Lt A-B u srednjoj Evropi i traje sve do kasnoga latena. Vinički horizont pokazuje drugačije osobine od ostalih latenskih nalazišta u Sloveniji po izostanku tipičnog latenskog materijala. Razlog je u orijentiranosti Vinice prema Lici, centralnom japodskom prostoru, što se potvrđuje i u nejasnom omjeru skeletnih i paljevinskih ukopa, jednako kao i u Lici.

Bela Krajina u Sloveniji, s najvažnijim nalazištima Vinica, Črnomelj i Podzemelj bila je granični zapadni japodski prostor. Radi se o širenju iz matičnog japodskog prostora Like i Gorskog kotara, prema zapadu, krajem 5. stoljeća p.n.e. Ovom mišljenju ide u prilog datiranje materijala iz Vinice. Prije toga Bela Krajina je kulturološki bila vezana za Doljensku. Tek dolazak Japoda sa brojnim naseljavanjima, naglo je prekunuo te veze. Na japodskom materijalu iz Vinice se opažaju keltski uticaji, ali se radi o halštatskim uticajima japodskog kova.

Prostor Notranjske i direktne veze sa Italijom omogućavali su Japodima direktne kontakte sa zapadnim Keltima i Cisalpinskim Galima o čemu govore i antički pisci. Time su latenski uticaji dolazili direktno iz susjedstva.