Arapska trgovina robljem

Arapska trgovina robljem je izraz koji se koristi za prakticiranje robovlasništva u arapskom svijetu, uglavnom u Zapadnoj Aziji, Sjevernoj Africi, Istočnoj Africi i manjim dijelovima Evrope (kao Iberijski poulotok i Južna Italija) za vrijeme arapske dominacije. Trgovina je bila fokusirana na tržište robljem na Bliskom Istoku, Sjevernoj Africi i Rogu Afrike. Ljudi kojima se trgovalo nisu bili ograničeni na određenu rasu, etnicitet i religiju, te su uključuvali i Arape i Berbere, pogotovo za vrijeme ranih dana trgovine.

Glavne rute trgovine robljem u Africi za vrijeme srednjeg vijeka.

Tokom 8. i 9. vijeka, odnosno u doba procvata Fatimidskog Kalifata, većina robova su bili Slaveni iz Istočne Evrope (zvani Saqaliba).Robove se, međutim, uzimali iz širokog raspona regioja, te su se među njima mogli naći Mediteranci, Perzijanci, Turci, kavkaski narodi, pa i Skandinavci, Englezi, Nizozemci, Irci, kao i brojni narodi iz subsaharske Afrike.

Trgovina robljem se posebno intenzivirala u 18. i 19. vijeku kada je otkriven novi bogati izvor robova u Istočnoj Africi, odnosno uspon doživio omanski sultanat sa sjedištem u Zanzibaru. Arapski trgovci robljem su u Novom vijeku dobili konkurenciju i ulazili sukobe sa portugalskim i drugim evropskim trgovcima robljem na Suahili obali.

Vanjske veze uredi