Animizam
Animizam (latinski: anima – „dah”, „duh”, „život”)[1][2] jest vjerovanje da nežive stvari posjeduju svojstvenu duhovnu suštinu.[3][4][5] Doživljava organsku i neorgansku prirodu – životinje, biljke, stijene, rijeke, meteorološke pojave, ljudske rukotvorine i riječi – kao oživljene i žive.[6] Upotrebljava se u antropologiji religije kao pojam za sistem vjerovanja mnogih autohtonih naroda i uglavnom je u suprotnosti s relativno novijim razvojem organiziranih religija.[7][8] Animizam je usmjeren na metafizički svijet s posebnim fokusom na zamisao nematerijalne duše.
Uprkos tome što svaka kultura ima zasebnu mitologiju i rituale, smatra se da animizam opisuje najčešću, temeljnu nit „duhovnih” i „natprirodnih” gledišta autohtonih naroda. Animistički svetonazor toliko je rasprostranjen među autohtonim narodima da oni često nemaju čak ni riječ na svojim jezicima koja odgovara tom pojmu (ili pojmu „religija”);[9] pojam je antropološki konstrukt.
Zbog takvih etnolingvističkih i kulturoloških neslaganja razlikuju se mišljenja o tome da li se animizam odnosi na predački način doživljavanja koji je zajednički autohtonim narodima širom svijeta ili na punopravnu osamostaljenu religiju. Aktualnu definiciju animizma koja je općeprihvaćena razvio je 1871. Edward Tylor. To je „jedan od najranijih koncepata antropologije, ako ne i prvi”.[10]
Animizam obuhvata vjerovanje da sve materijalne pojave imaju djelovanje, da ne postoji kategorička razlika između duhovnog i fizičkog svijeta te da duša i osjećајnost postoje ne samo kod ljudi, nego i kod drugih životinja, biljaka, stijena i geografskih karakteristika, kao što su planine, rijeke i drugi entiteti prirodnog okruženja. Primjeri uključuju božanstva vode, vegetacije i drveća. Osim toga, animizam može pripisati životvornost apstraktnim konceptima poput riječi, pravih imena i mitoloških metafora. Pojedini pripadnici vanplemenskog svijeta također sebe smatraju animistima, kao što su autor Daniel Quinn, kipar Lawson Oyekan i mnogi savremeni pagani.[11]
Animizam u filozofiji uredi
Pojam animizam se odnosi na različite filozofske sisteme.[nedostaje referenca] Koristi se za opisivanje Aristotelovog stava prema odnosu duše i tijela.[nedostaje referenca] Osim toga, Leibnizovo djelo Monadologija se također smatra animističkim.[nedostaje referenca] Pojam se najčešće veže za vitalizam, stav povezan sa Georg Ernest Stahlom i F. Bouillier,[12] koji smatraju da je život, ili život i mišljenje, osnovni princip razvoja čovjeka i društva, i da u osnovi svega nisu samo mehanički procesi nego i sila koja utiče na pravac ali ne i na veličinu energije. Jedan potpuno drugačiji sistem ideja također nazvan animizam, kojeg su zastupali Platon, Šeling i ostali, je vjerovanje u dušu svijeta.[nedostaje referenca]
Animizam u današnjem svijetu uredi
Danas se značajan broj Animista može naći u zemljama poput Zambije, Bangladeša, Indije, Indonezije, Japana, Perua, Filipina, Kanade, Rusije, Švedske, Tajlanda, SAD.[nedostaje referenca]
Moderni Neopagani ponekad sami sebe nazivaju animistima želeći tako istaknuti da poštuju raznolikost živih bića i duhova s kojima ljudi dijele svijet i svemir.[nedostaje referenca] Mnogi od njih vjeruju da priroda i mjesta imaju svoj duh koji ponekad može biti veoma snažan. Pored toga, neki Wiccanci upotrjebljavaju pojam animista da označe da se Majka Božica i Svemogući Bog zapravo sastoje od svega što postoji. Međutim ovaj vid Panteizma se razlikuje od animizma jer poštuje ljude i objekte samo zato što u sebi nose božansko. Animisti poštuju bića zbog samih sebe – zbog toga što su ljudi ili što imaju dušu.[nedostaje referenca]
Psihoanalitičari smatraju da se ovaj način mišljenja javlja kod djeteta koje ne razlikuje subjektivno od objektivnog. To je sklonost djece da neživim stvarima i objektivnim pojavama pridaju osobine živih stvorova i subjektivne doživljaje.
Reference uredi
- ↑ EB (1878)
- ↑ Segal 2004: str. 14
- ↑ Stringer, Martin D. (1999). „Rethinking Animism: Thoughts from the Infancy of our Discipline”. Journal of the Royal Anthropological Institute 5 (4): 541–56. DOI:10.2307/2661147. JSTOR 2661147.
- ↑ Hornborg, Alf (2006). „Animism, fetishism, and objectivism as strategies for knowing (or not knowing) the world”. Ethnos: Journal of Anthropology 71 (1): 21–32. DOI:10.1080/00141840600603129.
- ↑ Haught, John F. (1990). What Is Religion? An Introduction. Paulist Press. str. 19.
- ↑ Leksikografski Zavod Miroslav Krleža. „Animizam”.
- ↑ Hicks, David (2010). Ritual and Belief: Readings in the Anthropology of Religion (3 izd.). Roman Altamira. str. 359. »Tylor's notion of animism—for him the first religion—included the assumption that early Homo sapiens had invested animals and plants with souls ...«
- ↑ „Animism”. ELMAR Project (University of Cumbria). 1998–1999.
- ↑ „Native American Religious and Cultural Freedom: An Introductory Essay”. The Pluralism Project. President and Fellows of Harvard College and Diana Eck. 2005. Arhivirano iz originala na datum 23 December 2014. Pristupljeno 4 October 2013.
- ↑ Bird-David, Nurit (1999). „"Animism" Revisited: Personhood, Environment, and Relational Epistemology”. Current Anthropology 40 (S1): S67. DOI:10.1086/200061.
- ↑ Harvey, Graham (2006). Animism: Respecting the Living World. Columbia University Press. str. 9. ISBN 978-0-231-13700-3.
- ↑ Harvey 2005: str. 5
Literatura uredi
- Abram, David (1996). The Spell of the Sensuous: Perception and Language in a More-than-Human World. New York: Pantheon Books. ISBN 9780679438199.
- Adler, Margot (2006). Drawing Down the Moon: Witches, Druids, Goddess-Worshippers and Other Pagans in America (Revised izd.). London: Penguin Books. ISBN 978-0-14-303819-1.
- Armstrong, Karen (1994). A History of God: The 4,000-Year Quest of Judaism, Christianity and Islam. Ballantine Books.
- Bird-David, Nurit (2000). „"Animism" Revisited: Personhood, Environment, and Relational Epistemology”. Current Anthropology 41 (S1): 67–91. DOI:10.1086/200061.
- Curtis, Ashley (2018). Error and Loss: A Licence to Enchantment. Zürich: Kommode Verlag.
- Dean, Bartholomew (2009). Urarina Society, Cosmology, and History in Peruvian Amazonia. Gainesville: University Press of Florida. ISBN 978-0-8130-3378-5.
- Fernandez-Armesto, Felipe (2003). Ideas that Changed the World. Dorling Kindersley.
- Forbes, Andrew; Henley, David (2012). „Lamphun's Little-Known Animal Shrines (Animist traditions in Thailand)”. Ancient Chiang Mai. 1. Chiang Mai: Cognoscenti Books.
- Guthrie, Stewart (2000). „On Animism”. Current Anthropology 41 (1): 106–107. DOI:10.1086/300107. JSTOR 10.1086/300107. PMID 10593728.
- Harvey, Graham (2005). Animism: Respecting the Living World. London: Hurst & Co. ISBN 978-0-231-13701-0.
- Insoll, Timothy (2004). Archaeology, Ritual, Religion. London: Routledge. ISBN 978-0-415-25312-3.
Lonie (1878). „Animism”. u: Baynes, T.S.. Encyclopaedia Britannica. 2 (9th izd.). pp. 55–57.- Segal, Robert (2004). Myth: A Very Short Introduction. Oxford University Press.
- Willerslev, Rane (2007). Soul Hunters: Hunting, animism, and personhood among the Siberian Yukaghirs. Berkeley: University of California Press. ISBN 9780520252172.
- „Animism”. The Columbia Encyclopedia (6th izd.). Bartleby.com Inc.. 2007.
