Andrea Schiavone

Andrea Schiavone[2] (često samo lo Schiavone, pravo ime Andrea Meldolla, serbokroat. Andrija Medulić) (Zadar[1] o. 1510. – Mleci, 1563.), mletački maniristički slikar i grafičar.

Andrea Schiavone
manirizam
Bista Andrea Schiavonea (Andrije Medulića) na zagrebačkom Zrinjevcu, rad Ivana Rendića
Biografske informacije
Rođenjeoko 1510 / 1515 Zadar [1] Mletačka republika
Smrt1563 Venecija, Mletačka republika
Opus
Poljeslikarstvo, grafika
PraksaVenecija
Znamenita djela
Poklonstvo mudraca sa istoka (1547)
Filozofi 4 i 5
Kain i Abel (oko 1542)
Influencija
Od
Obraćenje Sv. Pavla (ulje na platnu, 205 X 265 cm), Venecija (Fondazione Querini Stampalia)

Biografija uredi

Andrea je bio dijete venecijanskog komandanta garnizona u Zadru, inače Talijana iz mjesta Meldola pored grada Forlija u regiji Emilia-Romagna. Schiavone je bio uobičajeni pridjev koji su Venecijanci dodavali za geografsku oznaku svih onih koji bi došli s istočne obale Jadrana (to se najčešće to odnosilo na Slavene) u Andrejinom slučaju to je bila oznaka za njegovo mjesto rođenja.

O njegovu životu i školovanju i danas se malo zna, danas se drži da je Andrea Schiavone bio samouki slikar, koji se školovao kopirajući grafičke listove Parmigianina, Tintoretta i Francesca Salviatija u Zadru i Veneciji. Talijanski slikar i kroničar Giovanni Paolo Lomazzo je u svojoj knjizi iz 1584 - Trattato dell'arte della pittura, scoltura et architettura, napisao da je Schiavone, bio Parmigianinov učenik, ali se danas sumnja u to, isto tako postojale su neke tvrdnje da je bio učenik Bonifazia de Pitatia, ali i na to se danas gleda sa rezervama. U svakom slučaju Schiavone je već oko 1540., bio je vrlo ugledno ime u Veneciji, tako da ga je Giorgio Vasari angažirao da naslika veliku sliku sa prizorom bitke (Vasari je to naveo u svom djelu Vite de' più eccellenti architetti, pittori, et scultori Italiani 1550 - 1568).

Schiavone je uticao na svoje suvremenike Tiziana i Tintoretta pogotovo kod kadriranja velikih kompozicija, on se služio gotovo ekspresionističkim rješenjima - velikim skraćenjima i dramatičnim pokretima i tako izvršio uticaj na kasnije slikare; Jacopa Bassana i Rembrandta.

 
Sveta obitelj sa sv. Katarinom i malim Ivanom Krstiteljem (95 x 118 cm, oko 1552.), Beč

Schiavone je svojim dramatično ekspresionističkim stilom "šokirao svoje suvremenike, tako da ga naručioci baš nisu voljeli - ali su ga kolege slikari poštovali i usvajali njegova kompoziciona rješenja". Oko 1550, on je došao do svog stila koji je bio na neki način sinteza Rafaela i Tiziana u kompozicionim rješenjima, sa vlastitim kolorističkim rješenjima koja su davala njegovim djelima posebnu atmosferu. Okušao se u svim slikarskim tehnikama, od crteža, bakropisa, fresaka do ulja na platnu. Napravio je puno bakropisa, tu je bio inovator nove grafičke tehnike - suhe igle. Naglašenom dinamikom likova i neobičnim svjetlosnim efektima, nametnuo se kao važniji slikar talijanskog cinquecenta.

 
Djetinstvo Jupitera oko 1560.

Schiavoneova djela se danas čuvaju u najpoznatijim evropskim muzejima i galerijama: u bečkom Kunsthistoriches Musemu, firentinskim Uffizi i Galeriji Pitti, te po venecijanskim crkvama i ustanovama. Zagrebačka Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne biblioteke (NSB) posjeduje dosta njegovih grafičkih listova. Jedne od njegovih najpoznatijih slika su Filozofi 4 i 5 u Biblioteci Marciana u Veneciji.

Zbrka oko njegova imena i porijekla uredi

Nedostatak orginalnih podataka o njemu (točna godina i mjesto rođenja), kao i to da on većinu svojih slika nije potpisao, potpisivao je tek neke grafike ili stavio svoj monogram - stvorila je pravu zbrku oko njega u 19. vijeku. Kako je bio poznat kao Andrea Schiavone, a manje kao Meldolla, hrvatski samouki historičar i književnik Ivan Kukuljević Sakcinski je brzopleto preveo njegovo prezime Meldolla u Medulić i uvrstio ga u hrvatske slikare u svom djelu »Slovnik umjetnikah jugoslavenskih«[3] iz sredine 19. vijeka. Otada je Andrea Medulić - Schiavone bio zvijezda hrvatskih slikara na početku 20. vijeka - po njemu su nazvali i slikarstvo »Društvo Medulić« koje je izvršilo velik uticaj na jugoslavensko slikarstvo između dva rata.[4]

Tek se u novije vrijeme istraživanjem zadarske arhivske građe od 1459 do 1505, utvrdilo da je Anrea Schiavone bio iz obitelji "de Meldula" [5]("da Medola", "de Medolla", "de Meldola" ili "Meldola") dakle iz gradića Meldola u Romagni, odakle su preselili u Zadar zbog službe u mletačkoj vojsci. Nakon tog otkrića Andrija Medulić - Schiavone, više nije takva zvijezda u hrvatskoj historiji umjetnosti.

Izvori uredi

Vanjske veze uredi