Anarhizam u Koreji

Anarhizam se kao ideologija na području Koreje od kraja 19. i početka 20. vijeka počeo razvijati pod uticajem dviju snažnih država u korejskom susjedstvu. Na sjeveru je to bila Rusija sa svojom anarhističkom tradicijom, a sa istoka je to bio Japan, koji je 1910. godine okupirao Koreju, a u kome je već postojao snažan i razvijen anarhistički pokret.

Serija članaka o filozofiji na temu:

Anarhizam

Iako su japanski i korejski anarhisti međusobno surađivali, korejski se anarhizam - slično kao i u susjednoj Kini razvijao pod sjenom borbe za nacionalno oslobođenje, odnosno mladi korejski radikali su pokušali sintetizirati anarhizam s korejskim nacionalizmom. Te su tendencije do svog izražaja dobile u Pokretu prvog marta 1919. godine, a nakon čega je došlo do egzodusa korejskih nacionalista u Kinu, odnosno Mandžuriju gdje je 1924. formirana Korejska anarhistička federacija.

Među korejskim anarhistima u mandžurijskom egzilu se najviše istakao Kim Jwa-Jin, koji je od 1929. godine počeo voditi gerilski rat protiv Japanaca. Njegovi napori su doveli do stvaranja tzv. Slobodne teritorije Shinmin na korejsko-mandžurskoj granici, odnosno anarhističke zajednice koju mnogi današnji korejski anarhisti uspoređuju s Ukrajinom u doba mahnovščine. Taj je eksperiment okončan 1931. godine s japanskom invazijom Mandžurije, a sve brutalnija japanska vlast je ugušila posljednje tragove anarhističkog pokreta u samoj Koreji.

Situacija se za anarhiste nije poboljšala ni sa završetkom drugog svjetskog rata. Koreja je ostala podijeljena na Sjever, gdje je formiran komunistički jednopartijski režim, i Jug, kojim je dominirala desnica. Podjela je ostala i nakon korejskog rata. 1970-ih u Južnoj Koreji je, pak, radikalno lijevo krilo u pokretu protiv vojne diktature preuzelo anarhističke ideje kao zamjenu za komunizam diskreditiran totalitarnom praksom na Sjeveru.

Vanjske veze uredi