Amoghavajra (Sanskrit: अमोघवज्र amoghavajra; kineski: 不空, pīnyīn: Bùkōng, japanski: Fukū; korejski: 불공) (705–774) bio je budistički učenjak i redovnik, poznat kao izuzetan plodan prevodilac budističkih tekstova na kineski, ali i kao jedan od političkih najmoćnijih i najuticajnijih budističkih vođa u historiji Kine, te kao jedan od osam patrijarha Shingon škole budizma.

Maṇḍala Vajradhātu korištena u Amoghavajrinim poučavanjima Tattvasaṃgraha.

Rodio se u današnjem Samarkandu kao dijete indijskog oca i sogdijanske majke. U dobi od 10 godina je otputovao u Kinu. Godine 719. je zaređen u saṃghu Vajrabodhija čiji je postao učenik. Godine 741. je kineska carska vlada donijela ukaz kojim se svi strani budistički redovnici protjeruju iz Kine. Amoghavajra je tada otišao posjetiti Jugoistočnu Aziju, Šri Lanku i Indiju gdje je sreo Vajrabondijevog učitelja Nagabodhija. U Kinu se vratio 746. sa preko pet stotina tomova različitih budističkih tekstova koje je intenzivno prevodio.

Potom je ušao u državnu službu. Godine 757. je nakon izbijanja An Shi ustanka zarobljen od An Lushanovih ustanika, ali su ga brzo oslobodile vladine snage. Godine 765. je izveo ritual kojim je, prema predaji, zaustavljeno 200.000 Ujguraca i Tibetanaca koji su pokušali osvojiti kinesku prijestolnicu Chang'an.

Pripisuje mu se izgradnja hrama Jinge na planini Wutai.

Vanjske veze uredi