Aleksandrija Eshata

40°15′N 69°38′E / 40.250°N 69.633°E / 40.250; 69.633

Kovanica koja prikazuje grčko-baktrijskog kralj Eutidema (230-200. pne.)

Aleksandrija Eshata (grčkiu Ἀλεξάνδρεια Ἐσχάτη, latinski: Alexandria Ultima, doslovno "Najudaljenija Aleksandrija") je grad koji je u augustu 329. pne. za vrijeme svog pohoda na Aziju osnovao Aleksandar Veliki[1] kao svoje najsjevernije uporište u Centralnoj Aziji. Bila je smještena u jugozapadnom dijelu doline Fergana, na južnoj obali rijeke Jaksart (suvremena Sir Darja), na mjestu današnjeg grada Hučanda (također Хуҷанд, خجند, Khüjand, Khodzhent, Khudchand, Chodjend: bivši Ispisar, Lenjinabad, Leninobod, Ленинобод, له‌نین‌آباد), u Tadžikistanu.

Aleksandar je oko grada sagradio 6 km dugi zid za što mu je, prema antičkim autorima, trebalo dvadeset dana.[2] Kao i kod drugih gradova koje je osnovao, većinu kolonista su činili ranjeni veterani njegovog pohoda.

Fusnote uredi

  1. Prevas, John. (2004). Envy of the Gods: Alexander the Great's Ill-Fated Journey across Asia, p. 121. De Capo Press, Cambridge, Mass. ISBN 0-306-81268-1.
  2. Leriche, Pierre. (1993). "L'extreme-orient hellenistique: Le monde de la brique crue." Les Dossiers d'Archeologie. No. 179, Fevrier 1993, p. 82.

Vanjske veze uredi