Aldol (aldehidni alkohol) je beta-hidroksi keton ili aldehid. On je produkt aldolne adicije (što je u kontrastu sa aldolnom kondenzacijom, koja proizvodi α,β-nezasićenu karbonilnu brupu).[1][2]

Opšta struktura aldolne grupe: Kad je R3 -H, jedinjenje je β-hidroksi aldehid, inače je β-hidroksi keton.

Tipično se „aldol“ odnosi na 3-hidroksibutanal. Međutim, on se takoše može odnositi na sva jedinjenja sa sličnom strukturom osnove.

Otkriće uredi

Aldolnu reakciju otkrio je francuski hemičar Charles-Adolphe Wurtz, 1872. i ostala je uključena u organske sinteze.

Alexander Borodin također je zaslužan za otkriće aldolne reakcije zajedno s Würtzom. U 1872., Borodin, u ruskiom Hemijskom društvu, oobjavio je otkriće novog nusprodukta u aldehidnim reakcijama sa svojstvima kao kod alkohola i istaknuo sličnost spojeva, što je već objašnjeno u Würtzovoj publikaciji iz iste godine.[3]


Reference uredi

  1. Clayden Jonathan, Nick Greeves, Stuart Warren, Peter Wothers (2001). Organic chemistry. Oxford, Oxfordshire: Oxford University Press. ISBN 0-19-850346-6. 
  2. Morrison Robert Thornton, Boyd Robert Neilson (2006). Organic chemistry. Engelwood Cliffs, New Jersey: Prentice Hall. ISBN 8120307658. 
  3. John E. McMurry (2008). Organic Chemistry, 7th Ed.. Thomson Brooks/Cole. str. 877–80. ISBN 978-0-495-11258-7.