Akritarsi su male organske strukture koje se pronalaze kao fosili. Općenito govoreći, svaka mala, ne-kisela otopina (npr. nekarbonska, nesilikatska) organska struktura čije se postojanje ne može na drukčiji način objasniti je akritarh. Većina akritarha su svakako ostaci jednostaničnih oblika života. Oni se mogu pronaći u sedimentnim stijenama od danas do prakambrija. Njih se lako može izolirati od vapnenca s klorovodičnom kiselinma, a također se mogu lako izolirati od silikona u silikatnim stijenama uz pomoć flourovodičke kiseline. Oni su odlični kandidati za indeks-fosile koji se koriste za određivanje datuma formacije u Paleozoiku u slučajevima kada nema drugih fosila. Također su korisni za tumačenje ekoloških prilika u drevnim razdobljima. Akritarsi uključuju ostatke različitih organizama, uključujući bakterije i dinoflagelate. Prava priroda stvorenja koje se povezuju sa starijim arkitarsima općenito gledano nije poznata, iako su većina njih vezani uz jednostanične alge.

Akritarsi datiraju od 1400Ma i prilično su se razgranali do 1300 Ma. Razgrantost je naglo prestala prilikom Sturtijsko-Varangerskog zaleđivanja oko 800Ma. Razgranatost je ponovno porasla prilikom ediakaranskog perioda. Razgranatost je naglo opala pred kraj prakambrija. Akritarsi pokazuju najveću razgranotost tokom kambrija, ordovicija, Silura i devonija. Prirodu nekih aktritarha se može odrediti na temelju strukture. Nekoliko njih se može približno identificirati zahvaljujući prisutnosti kemijskih tvari povezanih s fosilima.

Vanjske veze uredi