Abidjan (fonetski: Abidžan) je ekonomski centar i bivši glavni grad afričke države Obale Slonovače od 3 677 115 stanovnika.[1](po procjeni iz 2006.), u široj okolici grada živi 5 068 858 stanovnika što predstavlja 20 % ukupne populacije zemlje.[2]

Abidjan
Panorama Abidjana
Panorama Abidjana
Panorama Abidjana
Službeni pečat Abidjana
Pečat
Grb Abidjana
Grb
Koordinate: 5°20′N 4°1′W / 5.333°N 4.017°W / 5.333; -4.017
Država  Obala Slonovače
Regija Lagunes
Distrikt Abidjan
Vlast
 - Predsjednik generalnog savjeta Aka Aouélé
Površina
 - Područje utjecaja 57 735 km²
Stanovništvo (2006.)
 - Gustoća 1 970 stanovnika/km²
 - Urbano područje 3 677 115 [1]
 - Područje utjecaja 5 068 858 [2]
Vremenska zona UTC+0 (UTC+0)
Karta
Abidjan na mapi Obale Slonovače
Abidjan
Abidjan
Abidjan na karti Obale Slonovače

Iako je de jure Yamoussoukro glavni grad države, Abidžan je po mnogo čemu de facto i dalje neslužbena prijestolnica, jer se u njemu i nadalje nalazi parlament, Vrhovni sud, brojna ministarstva i ambasade[2], koji se još uvijek nisu preselili u Yamoussoukro.[2]

Geografske karakteristike uredi

Centar Abidžana leži na poluotoku Plato (Le Plateau) u velikoj Laguni Ebrie udaljenoj oko 10 km od Gvinejskog zaljeva, od kojeg ga razvaja pješčana sprud Vridi. Grad se sa predgrađima raširio 30 km duž lagune, a od Atlanske obale preko otoka u laguni do unutrašnjosti u dužini od 35 km. Poslovni centar grada nalazi se u distriktu Plateau na kopnu, a industrijska zona na jugu na otoku Petit-Bassam, koja se produžava do lučkih dokova, skladišta i tankova za naftu uz Kanal Vridi na Atlantiku.[3]

Abidžan se nalazi na jugoistoku zemlje, udaljen 170 km od granice s Ganom i oko 246 km jugoistočno od glavnog grada Yamoussoukra.

Grad je administrativno podjeljen na slijedeće distrikte (okruge); Plateau, Cocody (mjesto Nacionalnog univerziteta Côte d'Ivoire), Treichville, Adjame, Koumassi i Marcory.

Historija uredi

 
Poslovno sjedište grada - Le Plateau

Abidžan je 1898. bio malo ribarsko selo[3], prvi francuski kolonisti koji su se tu naselili, napustili su ga zbog nezdrave klime, u to vrijeme nedaleki Bingerville (19 km od centra) - danas praktički predgrađe grada postao je glavni grad kolonije 1900. Abidžan je 1903. dobio status grada, a već slijedeće godine 1904. do grada je stigla željeznička pruga koja ga je povezala sa unutrašnjošću, ali to nije puno pomoglo razvoju grada, jer je u to vrijeme ovisio o maloj i nesigurnoj luci Port-Bouët, na pješčanoj sprudi na obali oceana.[3] Velik skok u razvoju bila je 1934. kad je postao glavni grad kolonije, umjesto dotadašnjeg Bingervillea.

Kanal Vridi dug 2,8 km, prokopan je od lagune do mora 1950., i to je bio pravi poticaj rastu luke, koja je ubrzo postala najveća u tom dijelu Afrike.[3] Istovremeno rastao je i grad koji je postao financijsko središte frankofonskih zemalja Zapadne Afrike. Prvi od dvaju mostova za otok Petit-Bassam sagrađen je 1958., to je omogućilo daljnje proširenje luke i grada.[3]

Abidžan je zadržao status glavnog grada i nakon stjecanja nezavisnosti zemlje 1960., sve do 1983. kad je odlučeno da se prijestolnica seli u Yamoussoukro, udaljen 274 km, sjeverozapadno.[3] Ali se selidba državne administracije odvijala tako usporeno, da je Abidžan i nadalje ostao stvarni glavni grad zemlje.

 
Centar grada

Znamenitosti uredi

 
Zgrada državnog parlamenta

Abidžan je grad širokih avenija sa drvoredima, i brojnih trgova sa zelenim parkovima, najveća znamenitost tog novog grada je veliki moderni Hôtel Ivoire, u kom je najveća atrakcija klizalište (jedino u Zapadnoj Africi) uz ostale klasične sadržaje koje imaju veliki hoteli; kuglanu, kino, casino. Pažnju posjetioca privlači modernistički projektirana katedrala sv. Pavla talijanskog arhitekta Alda Spirita. Sjeverno od grada prostire se nacionalni park Banco, veličanstvena tropska kišna šuma.[3][3]

Privreda, transport i školstvo uredi

Abidžan je najveća luka u tom dijelu Afrike, iz koje se izvozi kava, kakao, drvo, banane, ananas i mangan.[3] On je i najveći industrijski centar u zemlji sa razvijenom prehrambenom, drvnom, tekstilnom, građevinskom, kemijskom i automobilskom industrijom. U neposrednoj blizini grada, u podmorju je pronađena nafta koja se prerađuje u velikoj rafineriji nafte - Société Ivoirienne de Raffinage u predgrađu - Port-Bouët.

Grad je sjedište brojnih regionalnih ureda Ujedinjenih naroda; UNICEFa, UNDP-a, WHO-a, FAO-a, UNOPS-a, UNFPA i međunarodnih organizacija Frankofonija (OIF), Međunarodnog monetarnog fonda i donedavno Afričke banke za razvoj.[2]

Abidžan je magistralnim cestama; A3, A1, A100 i željezničkom prugom koja vodi do Vagadugua u Burkini Faso) dobro povezan sa ostalim gradovima u zemlji i okolnim državama. Grad ima veliki međunarodni aerodrom, Felix Houphouet Boigny u predgrađu - Port-Bouët (zapravo je to grad za sebe), pored Atlanskog oceana udaljen 14 km od centra grada.[3]

Abidžan je najznačajniji kulturni i obrazovni centar zemlje, sjedište Nacionalnog univerziteta, osnovanog 1958) koji se nalazi u distriktu Cocody na istoku grada. U gradu se nalazi i Nacionalna biblioteka, nekoliko poljoprivrednih i naučno istraživačkih instituta.[3]

Stanovništvo uredi

Još 1948. Abidžan je imao samo 50 000 stanovnika, a već 1975. dosegao je 1 000 000, tih godina stanovništvo grada raslo je po stopi od 10 do 12% na godinu, a dupliciralo se svakih 6 - 7 godina. Taj rast zaustavile su ekonomske krize 1980-ih i 1990-ih, tako da je posljednjih 20 godina, rast stanovništva pao na 3-6%.

Rast stanovništva Abidjana
1920. 1946. 1970. 1978. 1998. 2003.
1 000 48 000 500 000 1 200 000 3 125 890 3 660 682

Francuska vojna baza Port-Bouët uredi

U predgrađu Port-Bouët (pored aerodroma) nalazi se francuska vojna baza, na osnovu ugovora o obrani kojeg su sklopile dvije zemlje 24. aprila 1961.[2] To je jedna od 6 francuskih afričkih baza, pored onih u Dakru, Librevilleu, Bouaru, N'Djameni i Djiboutiju u kojoj stalno boravi oko 1 000 vojnika.

Stalna Francuska vojna prisutnost, bila je ključni faktor u političkom životu zemlje od stjecanja nezavisnosti do danas.[2]

Klimatske karakteristike uredi

Abidjan ima Tropsku monsunsku klimu po Köppenovoj klasifikaciji klime, sa dvije kišne sezone; dužom koja traje od maja do jula, i kraćom od septembra do novembra. Ali čak i u vrijeme dvije sušne sezone - ipak ima kiše, tako da uvijek ima jako puno vlage u zraku, prosječno iznad 80 %. Temperaturne oscilacije su male, tako da ima relativno konstantnu temperaturu od prosječnih 27 °C. Prosječno padne oko 1 847 mm kiše na godinu, od 13 mm u januaru do 561 mm u junu.[4] Za kišne sezone - može kišiti neprekidno po par dana, inače kiše traju po sat a zatim grane sunce.


Klimatološki medijani za Abidjan
Mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
Srednji maksimum (°C) 30 31 31 31 30 29 27 27 28 29 30 30 30
Srednji minimum (°C) 23 25 25 25 25 24 23 22 22 24 24 24 24
Precipitacija (mm) 13 40 84 141 293 561 205 36 80 137 143 75 1 847
Izvor: [4]

Gradovi prijatelji uredi

Abidjan ima ugovore o prijateljstvu sa slijedećim gradovima;

Sport uredi

 
Stadion Félix Houphouët-Boigny, popularno zvan le Félicia

Nogomet je najpopularniji sport u gradu, a klub ASEC Mimosas najpoznatiji, u njemu su ponikli slijedeći igrači:

Iz Abidžana je i poznati nogometaš Didier Drogba koji je rođen u gradu.

Reference uredi

  1. 1,0 1,1 The largest cities in Cote d'Ivoire, ranked by population (engleski). Mongabay. Pristupljeno 29. 1. 2012. 
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 Abidjan (Lagunes) (francuski). Ministère de la Ville et de la Salubrité Urbaine. Arhivirano iz originala na datum 2011-08-02. Pristupljeno 29. 01. 2012. 
  3. 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 3,10 Abidjan (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 29. 01. 2012. 
  4. 4,0 4,1 Climatological Normals of Abidjan. Hong Kong Observatory. Arhivirano iz originala na datum 2013-07-28. Pristupljeno 29. 1. 2012. 

Vanjske veze uredi