Aïr (tamašek jezici: Ayăr, hausa jezik: Azbin /Abzin) je trokutasti planinski vijenac u sjevernom Nigeru koji se u pravcu sjever-jug uzdiže do 1500 metara iznad pustinje Ténéré (Sahara). Prosječna visina mu je od 500 do 900 metara, a najviša planina je 2022 metra visoka planina Idoukal-n-Tagh (Mont Bagzane).

Planine Aïr i pustinja Ténéré
Svjetska baštinaUNESCO
Niger


Aïr na mapi Nigera
Aïr
Aïr
Lokacija gorja Aïr u Nigeru
Registriran:1991. (15. zasjedanje)
Vrsta:Prirodno dobro
Mjerilo:vii, ix, x
Ugroženost:1992.-
Referenca:UNESCO

Na sjeveroistočnoj strani masiva vjetrovi znaju nanijeti pješćane dine visoke do 400 metara, a na zapadnoj strani se nalaze mnogi planinski vadi (uske doline). U mnogim oazama obitavaju Tuarezi, a najslavnije oaze su Timia, Iferouane i Tabelott. Na zapadnim obroncima masiva nalaze se rudnici uranija, Arlit.

Njegova sahelska klima pogoduje razvitku raznolokih biljnih i životinjskih vrsta (čak i mediteranskih vrsta na određenoj visini), pastirskih i stočarskih društava, te obiluje dramatičnim geološkim i arheološkim lokalitetima. Na ovom području se nalaze mnoga prapovijesna arheološka nalazišta.[1] Zbog toga je Rezervat prirode Air planine, zajedno s Rezervatom prirode pustinje Tenere, upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi 1991. godine, a na popis ugroženih mjesta svjetske baštine je dospio odmah slijedeće godine zbog opadanja u broju zaštićenih vrsta životinja i općem gubitku vegetacije usljed vojniha sukoba pobunjenih Tuarega i građanskih nemira.[2]

Od biljaka mogu se naći divlja maslina i sorghum, a od životinje tu je oko 40 vrsta sisavaca, 165 vrsta biljaka i 18 vrsta reptila. Do 1980-ih tu su obitavale i velike populacije ugroženih vrsta kao što su: Nanger dama, Dorkas gazela, Berberska ovca, Adaks antilopa, Noj i Afrički divlji pas, no ljudskim djelovanjem njihova populacija je danas nepoznata, ako uopće i postoji.[3]

Povezano uredi

Izvori uredi

  1. Thurstan Shaw, Paul Sinclair, Bassey Andah i Alex Okpoko, The Archaeology of Africa: Food, Metals and Towns, 1995., Routledge ISBN 0-415-11585-X
  2. „Odluka o zadržavanju lokaliteta "Prirodni rezervati Air i Ténéré" na popisu ugrožene svjetske baštine”. UNESCO. Pristupljeno 22. ožujka 2011. 
  3. C. Michael Hogan, Painted Hunting Dog: Lycaon pictus Arhivirano 2010-12-09 na Wayback Machine-u, 2009., GlobalTwitcher.com, ed. N. Stromberg

Vanjske veze uredi