Śrīmālādevī Sūtra
Śrīmālādevī Siṃhanāda Sūtra (Sanskrit; tradicionalni kineski: 勝鬘師子吼一乘大方便方廣經; pinyin: shèngmán shīzihǒu yīchéng dàfāngbiàn fāngguǎng jīng; japanski: 勝鬘経 Shōman-kyō) je jedan od ranih tekstova Mahāyāna budizma koji poučava doktrinu Tathāgatagarbha i Jednog kola (Skt. ekayāna), a koje govori indijska kraljica Śrīmālā. Nakon što je sastavljen, u Indiji je služio za populariziranje koncepta univerzalnog potencijala za status Bude.[1]
Napomene uredi
- ↑ Brown, Brian Edward. The Buddha Nature: A Study of the Tathāgatagarbha and Ālayavijñāna. 2010. p. 3
Reference uredi
- Wayman, A. & H. (translators)(1974). The Lion's Roar of Queen Srimala. Motilal, Delhi.
- Paul, Diana (1979). 'The Concept of Tathāgatagarbha in the Śrīmālādevī Sūtra (Sheng-Man Ching)'. Journal of the American Oriental Society. Vol. 99, No. 2 (April - June, 1979), str. 191–203
Eksterni linkovi uredi
- Several Key Tathagatagarbha Sutras Arhivirano 2013-11-15 na Wayback Machine-u
- Digital Dictionary of Buddhism[mrtav link] (log in with userID "guest")
- Appreciation of the Nirvana Sutra and Tathagatagarbha teachings